Niko tačno ne zna koliko je vremena trebalo Tari da teče i izdubi sebi korito duboko između 800 do preko 1300 metara, što je poslije kanjona rijeke Kolorado, najdublji kanjon na planeti. Jedino što znamo jeste da su prije 150 godina ovim kanjonom transportovani balvani iz Crne Gore do Drine, i tako dalje u svijet. Znamo i da su sredinom prošlog vijeka ljubitelji netaknute prirode i brzih rijeka otkrili da je rijeka Tara, zbog mnoštva brzaka i bukova, idealna za splavarenje. Od tada ova rijeka nudi svoju ljepotu sve većem broju ljudi iz regiona, ali i Evrope.

Rijeka Tara je dugačka oko 150 km, a plovna oko stotinjak kilometara. Do dan-danas je sačuvala svoju iskonsku ljepotu i očaravajuće pejzaže! Nije čudo što ovu rijeku zovu  “Suzom Evrope“, jer je njena voda pitka u bilo kojem dijelu toka, a dodaćemo i da je temperatura Tare u ljetnjem periodu oko 6 stepeni iznad nule. Možete li to zamisliti?

Pripreme za uspiješno spuštanje rijekom traju u kampu nekoliko sati prije polaska. Pod budnim okom naših raftera se provjerava oprema: čamci, vesla, užad, da li je svako dobio posebno neoprensko odijelo, kacigu, prsluk.. Ne želimo neprijatnosti zato pratimo da sve prođe u najboljem redu.

Spust Tarom počinje od takozvane “nule“, tj. Đurdjevića mosta do ušća Tare i Pive, gdje nastaje Drina, i tako sve do našeg kampa na Bastasima. Usudite li se sa Đurdjevića mosta baciti pogled na rijeku, samo najhrabrijima se neće zavrtiti u glavi. Nije ni čudo, jer  najvisočiji luk doseže visinu od 135 metara. Dok se spuštate niz ovu rijeku, pažnju Vam odvlači bistrina i plavetnilo vode, brojni planinski potoci koji se ulivaju u Taru, brojni bukovi, strme litice obrasle autentičnim stablima četinara, među kojima se crni bor posebno izdvaja. Ploveći izmedju brzaka i bukova, rijetkim mirnijim dijelovima rijeke, ne možete a da se ne divite netaknutoj prirodi kanjona Tare. Dokle god Vam pogled doseže ne vidite ni jednu kuću, automobil, ništa od civilizacije. Društvo Vam prave samo ptice, ribe i sitna divljač.

Spust poslednjih petnaestak kilometara Tarom ne dozvoljava greške. To je za svakoga  najatraktivniji i najuzbudljiviji dio, jer se tu nailazi na najveći broj bukova. Rafteri kažu da se dva najopasnija buka zovu ĆELIJE i BOROVI. Brza voda, veliki visinski pad, mnogo oštrog kamenja- to su dovoljni razlozi da na rafting Tarom treba ići samo sa ljudima posebno obučenim za bezbijedno spuštanje niz rijeku.

Veliki broj poželi i da se okupa u primaljivoj vodi na mjestima gdje pristaju svi rafteri čamcima radi odmora, fotografisanja ili skoka sa jedne od atraktivnih stijena. Napravite nezaboravne fotografije koje ćete podijeliti sa svojim najbližim!

Tokom godine rijekom Tarom protekne više od 2.5 milijarde kubnih metara vode. U nju se ulivaju nekoliko manjih rijeka i veliki boj potoka i izvora. Jedan od najzanimljivijih izvora su tzv. MANITA VRELA. Manita su dobili ime radi toga što se nikad ne zna kada će se pojaviti. Desi se da u najsušnijem periodu godine vrelo izbije na nekoliko mjesta čineći vodopad, ali se desi i to da često presuši kada su kiše najobilnije. Vrelo je možda ludo, ali mu je voda pitka, kao i kod ostalih pritoka.

Spuštajući se Tarom imate priliku da bez dokumenata pređete granicu iz države u državu. Ako se držite desne obale plovite kroz Republiku Srpsku, a ako odete na lijevu onda ste u Crnoj Gori. Zanimljivo! Možete i da se držite sredine, svakako Tara ne poznaje granice.